Crveni ruž kao vječni klasik
Povijest ruževa za usne započinje još u drevnoj civilizaciji Inda kada se dobivao od usitnjenog poludragog kamenja. Sam naziv ruž dolazi do francuske riječi rouge što označava crvenu boju zbog čega su oni do polovice dvadesetog stoljeća bili isključivo u nijansama crvene boje.
Za razliku od žena iz civilizacije Inda, Egipćanke su ruževe dobivale od različitih vrsta algi koje su potom miješale s jodom i bromom što je uzrokovalo brojne teške bolesti uslijed trovanja algama i teškim metalima. Najpoznatija Egipćanka, Kleopatra, ruževe je pravila od drobljenih mravi i kosenila koji su bogati crvenim pigmentom, dok je sjaj dobivala dodavanjem zdrobljenih ribljih ljuski.
Prvi kalupirani ruž
Ruževi za usne kakve danas poznajemo oni u krutom obliku, izumljeni su u zlatnoj islamskoj eri. Prve krute ruževe izmislio je andaluzijski kozmetičar Abu al-Qasim al Zahraw. Njegov ruž bio je parfimiran i izrađen u posebnim kalupima te se u svijetu kozmetike smatra pretečom današnjih tzv. bullet ruževa, odnosno krutih ruževa u obliku metka.
Danas se u brojnim trgovinama s kozmetičkim proizvodima mogu pronaći brojne varijacije koje će zadovoljiti sve žene.
Od kozmetike za prostitutke do Guerlaina
U srednjem vijeku Crkva je zabranila korištenje ruževa za usne, smatrajući kako su oni utjelovljenje Sotone i kozmetika za prostitutke. U 16. stoljeću, u Engleskoj su onim opet postali popularni i to zahvaljujući kraljici Elizabeti I. Ona je popularizirala trend bijelog tena i izrazito crvenih usana koje su se dobivale bojenjem usana mješavinom pčelinjeg voska i crvenila dobivenog od biljaka.
Prvi ruž u tubi proizvela je kozmetička tvrtka Guerlain 1870. godine, a zvao se Ne m'oubliez pas' olit što je značilo Ne zaboravi me. Prvo reklamiranje dogodilo se 1952. godine u novinama i to u sklopu kampanje Fire & Ice.
Mnoštvo prirodnih sastojaka u kozmetičkim proizvodima
Već je na početku prikazano od čega su se sve u povijesti radili ovi popularni kozmetički proizvodi, no evo još nekih zanimljivih i nepoznatih primjera sastojaka ruževa za usne u povijesti:
raznobojno cvijeće
mješavina narančaste gline, smole i cvjetnih ekstrakata
smjesa od fikusa i crvenog vina
pasta od katrana i voska
sušene i zdrobljene bubamare (pretvarane u prah kojim su se, uz dodatak vode ili neke druge tekućine, mazale usne)
Današnji ruževi za usne se ipak više ne rade od takvih sastojaka, već se koriste puno bezopasniji materijali pa žene mogu uživati u konačnom rezultatu kada ih stave na usne.